Američki fudbal

Sportovi

Američki fudbal, poznat u SAD i Kanadi kao fudbal (football), je natjecateljski timski sport izrazito popularan u SAD-u. Cilj igre je prenijeti loptu (football) prema završnoj zoni protivničkog tima (endzone) i tako osvojiti bodove. Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe (rushing), ili bacanjem i dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima (passing). Bodovi se mogu osvojiti na više različitih načina, uključujući prenošenje lopte preko gol-linije, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-liniju (što je u jednom i drugom slučaju polaganje/touchdown) ili šutiranjem kroz stative gola (field goal). Pobjednik je tim koji ima najviše bodova nakon isteka vremena.

Američki fudbal se razvio od ragbija u SAD krajem 19. vijeka. U susjednoj Kanadi se u isto vrijeme razvio i kanadski fudbal koji se u nekim pravilima razlikuje od američkog.

Američki fudbal je prilično zahtjevan sport, koji pred igrače stavlja velike fizičke napore. Također je poznat kao prilično nasilan sport, iako su desetljećima uvodena pravila s ciljem da se ograniči mogućnost ozljeda. Zbog toga su igrači opremljeni i sa zaštitnom opremom koja ih štiti od ozbiljnijih povreda

Popularnost

Iako je prva profesionalna utakmica američkog fudbala odigrana još 1895. godine, taj je sport tek sredinom 20. stoljeća počeo stjecati svoju današnju popularnost. 1960-ih je po broju gledatelja uspio premašiti dotada najpopularniji sport, Baseball.

Igrac Colorado State University-ja trci sa loptom. Američki fudbal je s vremenom počeo širiti svoju popularnost van američkih granica, pa je tako 1990-ih NFL osnovao posebnu evropsku ligu NFL Europe.

Fudbal se također igra rekreativno u amaterskim klubovima i mladim timovima. Ima također i puno "polu-profesionalnih" timova u ligama gdje se igračima plaća za igranje, ali tek nešto malo, reda radi.

Amaterski, ovim se sportom bave i u Meksiku, i rijeđe u Japanu i Australiji.

Ovaj fudbal uglavnom igraju muškarci, ali u zadnjih nekoliko godina organizovano je nekoliko ženskih amaterskih i polu-profesionalnih klubova.

Pravila Američkog fudbala

Polje i Igrači

Igraliste podijeljeno na zone i jarde. Svaki tim ima na raspolaganju 54 igrača od kojih za jednu utakmicu može prijaviti 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Tim koji ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj da trčanjem (rushing) ili dodavanjem (passing) unesu loptu u protivničku završnu zonu ili da šutiraju loptu između dvije stative, tj. da daju gol. Ukoliko iz četiri pokušaja napad ne uspije preći 10 jardi on gubi posjed lopte. Drugi tim, odnosno odbrana nastoji zaustaviti napadački tim i pokušava preuzeti loptu. Kada napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se mjenjaju.

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 30 jardi polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene ekipe (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnikovog dijela terena. Određeni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti što više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je mjesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj napad (drive).

Napredak u američkom fudbalu se mjeri u jardima (10 jardi = 9,14 m). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više jardi i tako se što više približi protivničkoj završnoj zoni. Na početku napada napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite end zone. A ako je ekipa dovoljno blizu protivničkog gola, iskorištava zadnji, četvrti, pokušaj za pucanje na gol.

Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snapa. Na početnoj liniji napada, koja predstavlja mjesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, vođa napada glasno šifrirano najavljuje varijantu sljedeće akcije i igrač ispred njega, centar, dodaje mu loptu kroz noge, a onda ju vođa napada može baciti, uručiti ili sam trčati sa njom.

Vremensko trajanje utakmice

Utakmica je podjeljena na četiri perioda u trajanju od po 15 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine je 2 minuta, dok je pauza izmedu druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije izmedu prve i druge kao i izmedu treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice. Napadački tim ima na raspolaganju 40 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je napad dodjeljen do trenutka početka izvođenja nove akcije). Vrijeme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj.

Ako se utakmica završi nerješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime) u kome važi pravilo zlatnog gola ili iznenadne smrti (sudden death), tj. utakmica se završava u trenutku kada jedan tim postigne poen i taj tim se proglašava pobjednikom. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice. U evropskoj verziji američkog fudbala (NFL Europe) u produžetku svaka ekipa mora po jedanput biti u napadu.

Osvajanje prostora

Postoje dva načina za osvajanje prostora. Prvi način je probijanje (run). Vođa napada (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back, half back) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više jardi. Važno je napomenuti da i vođa napada također može osvajati prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi, a ujedno i najčešći način za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi vođa napada, mada dodavanje može izvesti i bilo koji drugi ofanzivni igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane. Dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve dok se mjesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije sa koje je počeo napad. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke ekipe, najčešće hvatač (wide receiver) uhvati loptu prije nego što ona dodirne zemlju. Ukoliko lopta dodirne zemlju prije nego što je bilo ko uhvati, to se naziva nekompletan pas (incoplete pass). Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Dodavanje je dosta rizičnije od probijanja jer lako može doći do presjecanja (interception), ali se uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem.

Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na samo jedno dodavanje prema naprijed i to dodavanje mogu izvršiti samo iza linije s koje je napad počeo, dok se dodavati unatrag ili u stranu (takozvani lateral pass) mogu koliko god žele i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok akcija traje. Dodavanje nazad ili na stranu se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se izgubi lopta, jer kod dodavanja nazad ili na stranu ne vrijedi pravilo nekompletnog dodavanja, tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i ko ju prvi uhvati njegova je.

U odbrani s druge strane, obaranje (tackle), je način zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim koljenom dodirne tlo i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

Ekipa koja je u napadu može izgubiti loptu na tri načina, a to su:

  • ako u 4 pokušaja (downa) ne prođu 10 ili više jardi.
  • živa lopta (fumble)- Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što barem jednim koljenom dotakne tlo, vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed lopte dobija ona ekipa koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok ga netko ne zaustavi. Fumble također vrijedi i kod nekompletnog lateral passa, tj. neuspjelog dodavanja unazad ili u stranu.
  • presječena lopta (interception) - Dobrom igrom obrana može doći do lopte presjecanjem protivničkog dodavanja. Tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa napada uputio svojim hvatačima. U tom slučaju odbrambeni igrač koji je presjekao loptu može s njom trčati i osvajati prostor dok ga netko iz protivničke ekipe ne obori na tlo.

Bodovanja

Tim postiže poene na slijedeće načine:

  • Polaganje (touchdown): Polaganje(touchdown) je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrijednost je 6 poena. Polaganje se može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje omogućava napadačkoj ekipi i dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point).
    • Poslije polaganja (touchdown), ekipa koja je postigla polaganje nastoji da ostvari Ekstra Poen (Extra Point) i Pretvaranje u dva poena (Two Point Conversion). Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja oznacava 2 jarda od protivnicke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skračenica od Point After Touchdown (Poen poslije polaganja). Druga varijanta koju napad može birati je pretvaranje za dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko uspije u tome dobija 2 poena.
  • Gol (Field Gol) Ukoliko napad ne može postignuti polaganje, mogu u bilo kojem trenutku u igri pokušati pucati na gol, ako uspiju pogoditi gol on im donosi 3 poena. Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za išta drugo. Isto tako i ako su u povoljnoj poziciji a preostalo je premalo vremena na poluvremenu.
    U evropskoj varijanti američkog fudbala šut iz polja uspješno izveden sa udaljenosti od 50 jardi ili više, donosi 4 poena.
  • Safety je još jedan način poentiranja, koji je jako rijedak. Ukoliko igrač napadačke ekipe bude oboren sa loptom u svojoj end zoni protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.

Kazne

U američkom fudbalu postoji veliki broj pravila kao i kazni za kršenje istih. Na terenu postoji 7 sudija. Svaki je zadužen za određeni dio terena ili segment igre dok je glavni sudija, uočljiv po bijelom kačketu, zadužen da uvaži ili opovrgne prekršaj i isti saopšti. Uočeni prekršaj sankcionišu ubacivanjem žute zastavice.

Najčešće kazne koje se dosuđuju

  • False start: ukoliko neko od igrača napada simulira početak igre prije snepa, kazna 5 jardi sa ponavljanjem dauna.
  • Offsides: Ukoliko se bilo koji igrač odbrane nađe sa protivničke strane u momentu kad se lopta izvodi.
  • Holding: nepropisno držanje igrača (koji ne nosi loptu ili u predjelu tijela osim ramena).
  • Block in the back: zabranjeno blokiranje igrača s leđa.
  • Pass interference: kontakt sa hvatačem u momentu kada je lopta upućena se kažnjava postavljanjem lopte na to mjesto.
  • Facemask: zabranjeno je na bilo kakav način uhvatiti igrača za facemask(kacigu).
  • Running into the kicker: Bilo koji kontakt sa šuterom, nakon izvedenog šuta. Kažnjava se sa 5 jardi
  • Nepotrebna grubost: samo ime kaže. Kazna 15 jardi.
  • Clipping blok s leđa - ispod pojasa. Mogućnost ozbiljne povrede. Kazna 15 jardi s automatskim prvim daunom. Moguće isključenje.
  • Spearing kontakt igrača glavom u glavu. Kazna 15 jardi s automatskim prvim daunom. Moguće isključenje.

Igrači

Napad

    Kada je ekipa u posjedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu samo njih petorica imaju pravo da budu u kontaktu sa loptom, a to su: vođa napada (quarterback), krilni hvatači (wide receivers), blok (tight ends) i trkači (running backs). vođa napada (quarterback) je mozak ekipe i od njega potiču sve akcije. Ostali igrači sačinjavaju takozvanu ofanzivnu liniju (offensive line).

    Znači, jednu napadačku postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • centar (center) - dodaje loptu vođi napada (snap) i poslije toga ga štiti od protivničke odbrane;
  • vođa napada (quarterback) - organizira napad, dodaje loptu hvatačima (wide receivers, tight ends) ili je uručuje trkačima (running backs), a može i sam trčati sa njom;
  • dva obarača (tackles) i 2 beka (guards) - uz centra čine takozvanu ofanzivnu liniju, blokiraju odbranu i tako štite svoje napadače, a prije svega vođu napada;
  • 2 do 4 krilna hvatača (wide receivers) - hvataju dodavanja i dalje osvajaju prostor trčanjem;
  • 1 ili 2 probijača/trkača (running backs) - preuzimaju loptu od vođe napada i osvajaju prostor trčanjem;
  • tight ends (1 ili 2)- blokiraju odbrambene igrače, a mogu i hvatati dodavanja, ovisi o odabranoj akciji.

Odbrana

Zadatak odbrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte.

Odbrambenu postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • linebackers - nalaze se odmah iza defanzivne linije, zaustavljaju trkače ili vođu napada u osvajanju prostora sa loptom, srednji linebacker (middle linebacker/MLB) je najvažniji igrač u obrani;
  • defanzivna linija (defensive line) - pokušavaju probiti ofanzivnu liniju protivničke ekipe koja štiti vođu napada, čine je defensive tackle (2) i defensive end (2);
  • cornerbacks (braniči) - brane dodavanja vođe napada ka krilnim hvatačima, a također i pomažu u zaustavljanju trčanja;
  • safety - brani dodavanja vođe napada ka krilnim hvatačima, a također i pomaže u zaustavljanju trčanja.

Specijalni tim

Ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut na gol (field goal) i početni udarac (kickoff). Specijalni tim se sastoji od šutera (puca na gol i ispucava početni udarac) i puntera (ulazi u igru kad treba ispucati loptu što dalje od svoje end zone).

Osnovna strategija

Američki fudbal kao jedan od najdinamičnijih sportova se može opisati kao partija šaha između dvije ekipe. Svaki tim u playbooku ima na desetine pa i na stotine akcija koje su im na raspolaganju i koje su marljivo uvježbavali. Neke akcije su jako sigurne i pomoću njih je vrlo vjerojatno da će ekipa osvojiti nekoliko jardi, ali ništa više od toga. Druge akcije su rizične ali ako se dobro izvedu mogu osvojiti puno prostora.

Generalno govoreći, probijanje je puno manje riskantno od dodavanja, iako postoje relativno sigurne akcije dodavanja i nešto riskantnije akcije probijanja. Kako bi se zavarala odbrana postoje akcije dodavanja koje na prvi pogled izgledaju kao akcije probijanja i obratno. Isto tako postoji mnogo trik akcija gdje se napad posloži kao da će pucati na gol ili ispucavati loptu, ali onda dodaje loptu, sve da bi se zbunilo odbranu. Takve trik akcije su najrjeđe i predstavljaju najveći rizik za napad i ako se ne izvedu dobro mogu značiti katastrofu za napad.

Još davno je neko rekao kako je američki fudbal sport koji najviše podsjeća na pravi rat, svaka akcija donosi nove napetosti i trener ima veću ulogu u tome nego li u bilo kojem drugom sportu.

Američki fudbal kao sport

Americki fudbal je jedan od najnasilnijih sportova, kako bi odbrana zaustavila napad da osvoji što više jardi (prostora), odbrana mora oboriti igrača s loptom što prije i treba ga udariti jako. Iako je američki fudbal kao sport dosta nasilan postoje mnoge restrikcije. Odbrambeni igrači nesmiju rukom ili nogom nikada udarati protivnickog igrača koji nosi loptu. Protivničkog igrača nesmiju nikada dirati ili vući za kacigu, oboriti ga s vlastitom kacigom ili podići i oboriti ga na tlo. Naravno svako nepotrebno nasilje se jako kažnjava, recimo ako igrač napravi bilo kakav nasilan kontakt sa protivničkim igračem nakon što je akcije već završena.

Kako bi se igrači zaštitili od preozbiljnih ozljeda oni moraju nositi zaštitnu opremu kao što je kaciga na glavi, zaštita za ramena, prsa, koljena i druge dijelove tijela. Zaštitna oprema je uvedena davno i s vremenom usavršavana.

Iako su se kroz historiju adaptirala pravila koja su uspjela smanjiti ozljede do neke granice i uvedena je znatno bolja oprema, ozljede su i dalje česte. Isto tako profesionalne lige imaju velikih problema s upotrebom dopinga i steroida što znatno šteti reputaciji samog sporta.

Mnogi su dosad kritizirali sport zbog njegove nasilnosti. U nekim americkim školama je zabranjeno igrati full contact football pa je izmišljen takozvani touch football gdje igrača treba dotaknuti s obje ruke umjesto da ga se obara, i flag football, gdje igrači oko svojega struka imaju svezanu jednu ili više marama, pa se igraču koji nosi loptu, umjesto da ga se obara, samo treba potegnuti maramu/zastavicu s tijela i ne postoji nikakav rizik za ozljede. Zbog toga je Flag Football postao popularan rekreacijski sport u posljedje vrijeme.

Lige, Organizacije, i Asociacije

Sjedinjene Američke Države

Cleveland Browns Stadion u Clevelandu, Ohio.

Američki fudbal se igra na mnogo nivou u Sjedinjenim Američkim Državama. Osnovni nivoi su sljedeći:

National Football League (NFL) - muška profesionalna liga, na najvećem nivou.
College Football - igra se na većini koledža u SAD i uglavnom se spominje uz National Collegiate Athletic Association (NCAA).

Internacionalno

Američki fudbal širom svijeta:

International Federation of American Football (IFAF)- Internacionalno zakonsko tijelo Američkog fudbala sa 45 asociacija iz Sjeverne i Južne amerike, Evrope, Azije i Okeanije. IFAF također organizuje Svijetski Kup u Američkom fudbalu koji se održava svake 4 godine. Japan je osvojio prva dva svjetska prvenstva održana 1999. i 2003.

 

(preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/)