Nogomet

Sportovi

Nogomet je ekipni sport koji se igra između dvije ekipe sastavljene od jedanaest igrača. Nogomet je trenutačno najpopularniji sport na svijetu. Igra se nogometnom loptom na pravougaonom igralištu s travnatom ili umjetnom površinom. Gol je smješten nasuprot jedan drugome na kraju igrališta. Cilj igre je ubaciti loptu u protivnički gol manevrišući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Jedino golman može u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik utakmice je tim koji na kraju utakmice zabije više pogodaka (golova, zgoditaka).

Savremena nogometna igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog nogometnog saveza davne 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a s manjim promjenama održala su se i do danas. Najviše nogometno tijelo je FIFA (Fédération Internationale de Football Association). FIFA organizuje Svjetsko prvenstvo u nogometu, najprestižnije natjecanje u nogometu, a možda i najpopularnije sportsko natjecanje uopće.

Priroda nogometne igre

golman Nogomet se igra po propisima koji se nazivaju nogometna pravila. Igra se odvija manevrisanjem loptom, a dvije momčadi od po 11 igrača trude se ubaciti loptu u protivnički gol. Ekipa koja zabije više pogodaka na kraju utakmice je pobjednik, a ako obje momčadi imaju jednak broj postignutih pogodaka (ili nijedna), utakmica je neodlučena (remi, x).

Primarno je pravilo da nijedan igrač osim golmana ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom (rame je dozvoljeno). No, igrači moraju izvesti aut upravo rukom, bolje rečeno objema rukama, jer izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj momčadi. Iako se igrači najviše koriste nogom za manevriranje loptom, dopušteno je manevriranje bilo kojim dijelom tijela osim ruke.

Igrači se pokušavaju približiti protivničkom golu s loptom na razne načine: individualnom kontrolom poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički golman nastoji odbraniti. Protivnička momčad nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizivanjem prema protivniku koji ima loptu u posjedu. No, uklizavanje je ograničeno; ako dođe do kontakta između igrača koji uklizava i onog koji ima loptu, prekršaj je dosuđen, a lopta se daje timu nad čijim igračem je izvršen prekršaj.

Nogomet je najčešće živa igra. Lopta je u igri sve vrijeme osim kada izađe izvan granica igrališta ili kada sudac zaustavi igru. Nakon zaustavljanja, igra se nastavlja prema propisima.

U profesionalnim ligama, na utakmici najčešće padnu najviše 3 gola. Na primjer, u Premiershipu u sezoni 2005./06., prosjek golova po utakmici je bio 2.48.

U pravilima nogometa, samo golman ima određenu ulogu. Svi ostali igrači mogu igrati na bilo kojem mjestu na terenu. U modernom nogometu, postoje, osim golmana, još tri osnovne pozicije:

  • napadači
  • vezni igrač
  • odbrana

Ove se pozicije dalje razrađuju. Ta se razrada najčešće očituje u postavljanju igrača na određenu stranu, npr.: postoje centralni (središnji) braniči, te lijevi i desni vezni igrači. Iako igrači igraju na unaprijed odredenoj pozičiji, oni mogu bez problema prijeći na neku drugu poziciju. Određivanje pozicije na kojoj će igrači igrati zove se nogometna formacija. Formacija ujedno definira i taktiku, a određuje je trener.

Historija i razvoj

Igre koje su se temeljile na napucavanju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tokom historije. Najstarija igra o kojoj postoje važeći dokumenti jest Cuju, spomenuta tokom vojnih vježbi za vrijeme Dinastije Cin u Kini (255.-206. p.n.e.). Ostale pradavne igre bile su Kemari u Japanu te Harpastum u Starom Rimu.

Pravila nogometa donesena su sredinom 19. stoljeća da bi konačno ujedinila sve vrste nogometa koje su se igrale po raznim školama diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Prva su pravila izmišljena u Cambridgeu 1848. No, ta pravila nisu bila usvojena. Tokom 50-ih godina 19. stoljeca, brojni klubovi diljem država engleskog govornog područja igrali su nogomet koji se razlikovao od jednog do drugog mjesta. Neki su klubovi donosili vlastita pravila, a najpoznatija su bila Sheffieldska nogometna pravila iz 1867. Također, 1862., John Charles Thring iznio je svoju vrstu pravila koja su imala utjecaja u stvaranju prvih fiksnih pravila.

stara slika. pele u akciji

Sva ova pravila za pozitivnu su posljedicu imale stvaranje prvog nogometnog saveza, dana 26. listopada 1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason's Tavern u ulici Great Queen Street, London. U Freemason's Tavern, tokom pet susreta između oktobra i decembra, donesena su službena pravila koja su, s manjim izmjenama, na snazi i danas.

Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je tijelo osnovano 1886. poslije sastanka u Manchesteru. Na tom su sastanku sudjelovali, osim engleskog, i škotski, velški i irski nogometni savez.

Najstarije nogometno natjecanje engleski je FA Cup, prvi put održan 1872. Engleska je također dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Ville. Originalni sistem natjecanja okupljao je 12 timova iz središnje i sjeverne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati unaprijediti nogometna pravila. Povećana popularnost nogometa na međunarodnoj razini dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U današnje vrijeme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, te od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.

U današnje vrijeme, nogomet svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi. Nogomet se danas igra na profesionalnoj razini u više od dvjesto zemalja svijeta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 milijuna ljudi igra nogomet redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.

U velikom dijelu svijeta, nogomet zbog činjenice da je timski sport, zbližava ljude i poboljšava odnose izmedu mjesta, gradova, pa čak i država. Američka TV-postaja ESPN tvrdi da je plasman Obale Bjelokosti na SP 2006. prekinuo graĐanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj nogometnog rata izmešu Hondurasa i Salvadora, huligani, divljačka navijanja i njihove mnoge tragedije.

Pravila igre

Pregled pravila

Postoji 17 nogometnih pravila. Sva su pravila stvorena za svaku razinu nogometa, iako su očite preinake kod juniora, seniora ili žena. Pravila, kada je potrebno, postaju fleksibilna. Tako bezbrojne odluke IFAB-a pomažu u boljoj regulačiji nogometne igre.

Igrači, oprema i suci

Svaka se momčad sastoji od najviše 11 igrača (ne zamjena), od kojih jedan mora biti golman. Pravila natjecanja određuju minimalan broj igrača koji je potreban za stvaranje ekipe, što je najčešže sedam. Golman se može koristiti rukom ili dlanom te se kretati s loptom u rukama, ali samo unutar šesnaesterca ispred vlastitog gola, ne protivničkog. Iako su aktivni igrači (dakle, ne golmani) posloženi od trenera, nema nikakvog ograničenja što se tiće njihovih pozicija i kretanja.

Osnovna oprema koja je potrebna za nastup uključuje majicu(dres), hlače, čarape (štucne), kopačke i adekvatne štitnike za potkoljenicu. Ne smiju nositi ništa što je opasno za protivničkog igrača ili samog igrača. Također se nikakav nakit, pa ni vjenčani prsten, nebi smio nositi. Samo sudac smije, tj. treba nositi sat. Golmani moraju imati drugačiju opremu od suigrača, protivničkih igrača i sudaca.

Više igrača može biti zamijenjeno tokom utakmice. Maksimalan broj zamjena tokom međunarodne natjecateljske utakmice ili ligaške utakmice jest tri, iako broj zamjena može varirati u nekim drugim ligama ili prijateljskim utakmicama. Najčešci su razlozi za zamjenu ozljeda, umor, neuvjerljiva izvedba, taktička promjena... Prema propisima FIFA-e, zamijenjen igrač ne smije više ući u igru za vrijeme utakmice.

Utakmicu sudi glavni sudac, koji ima potpunu ovlast da provodi sva nogometna pravila tokom utakmice za koju je izabran da sudi. Odluka glavnog suca je konačna. Glavnom sucu pomažu pomoćni suci, a svugdje bi trebao biti i četvrti sudac, iako FIFA to ne zahtijeva. Glavna uloga četvrtog suca je pomaganje ostaloj trojici sudaca i, ako je potrebno, zamjena jednog od trojice sudaca. Ako se ozlijedi jedan od trojice sudaca, na njegovo mjesto uskače četvrti sudac. Budući da u tom slučaju nema četvrtog suca, na SP-u 2006. vidi se da postoji i peti sudac, koji uskače na mjesto četvrtog suca.

Igralište

Nogometni teren

Dimenzije i oznake igrališta

Dužina igrališta za meĐunarodne utakmice trebala bi biti izmedu 100 i 110 metara (110 - 120 jardi), a širina bi trebala biti u okviru 65 i 75 metara (70 - 80 jardi). Za ostale utakmice mjere više variraju: dužina između 90 i 120 metara, a širina 45 do 90 metara. Dužina igrališta mora biti veća nego njegova širina.

Duže granične linije se zovu aut-linije, a kraće linije (na kojima su postavljeni golovi) su gol-linije.

Središnja linija dijeli igralište na dvije polovice. Po sredini središnje linije je tačka na koju se stavlja lopta na početku svakog poluvremena ili nakon postizanja gola. Središnji krug ima promjer od 9.15 metara, ili originalno, tačno 10 jardi, a služi za određivanje minimalne udaljenosti protivnika tokom početnog udarca, te općenito za udaljenost živog zida prilikom svakog slobodnog udarca.

U svakom od četiri ugla igrališta nalazi se korner-luk, kojeg čini jedna četvrtina kruga prečnika jednog metra, ili također jednog jarda. Unutar toga luka se postavlja lopta za izvođenje kornera. Korner-zastavice su prema pravilima predviđene u svakom kutu, a prije su se stavljale i na svaki kraj središnje linije, što je zapravo i danas moguće. Visina korner-zastavice mora biti minimalno 1.50 metara s neoznačenim vrhom.

Golovi

golma zaustavlja loptu Golovi su postavljeni na sredini svake gol-linije. Sastoje se od dvije stative i jedne prečke (grede). Prečka je duga 7.32 metara i spaja dvije stative visoke 2.44 metra. Iako ih nogometna pravila ne zahtijevaju, za okvir gola je postavljena mreža koja daje sigurnost da li je lopta u golu ili ne.

Stative i prečka moraju biti isključivo bijele boje. Za njihovu izradu su propisana isključivo dva materijala: metal ili drvo. Oblik stativa i prečke može biti okrugao, te ne smije ugrožavati igrače na terenu.

Kazneni prostor i druga područja na igralištu

Dva pravougla prostora su označena na terenu ispred svakog gola.

Peterac se sastoji od gol-linije, dvije linije koje pod pravim uglom ulaze u teren 5.5 metara ili 6 jardi, te od linije koja spaja već prije spomenute dvije linije. Gol-aut ili bilo koji slobodan udarac za momčad koja se brani može se izvesti bilo gdje unutar ovog prostora. Neizravan udarac (indirekt) koji je dodijeljen ekipi koja napada izvodi se s linije paralelne s gol-linijom, i to s mjesta paralelnog na kojemu je prekršaj napravljen.

Kazneni prostor (još nazvan i šesnaesterac) formiraju gol-linija, dvije linije koje pod pravim uglom ulaze u teren 16.5 metara, te linije koja spaja već spomenute dvije linije. Ovaj dio terena ima mnoštvo funkcija, dok je jedna od najvažnijih da je to mjesto u kojemu golman može koristiti svoje ruke. Još jedna funkcija je da se prekršaj golmana nad protivničkom igraču kažnjava jedanaestercem.

Kaznena oznaka, ili kolokvijalno, bijela tačka, je mjesto s kojega se izvode jedanaesterci. Od gola je udaljena tačno 11 metara po sredini. Još jedan dio kaznenog prostora je i kazneni luk, još poznat i kao D. Ono ima poluprečnik od 9.15 metara (10 jardi), te se brine da se unutar njega ne smije naći nijedan igrač tokom izvođenja jedanaesterca.

Trajanje utakmice i određivanje pobjednika

Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle, utakmica traje 90 minuta. Obično je između dva poluvremena odmor od 15 minuta.

Sudac je jedini službeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku kolika će biti nadoknada izgubljenoga vremena. Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pružanja medicinske pomoći ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola... Sudac će pokazati četvrtom sucu kolika je nadoknada, a četvrti sudac će podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i gledateljima koliko se minuta nadoknađuje.

Utakmice u ligi mogu završiti i neriješeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena utakmica nakon odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neodlučeno, onda se pristupa izvođenju jedanaesteraca. Golovi zabijeni u produžecima se u službenim statistikama trebaju računati kao da su zabijeni tokom regularnih 90 minuta. Kod jedanaesteraca, to je drugačije. Oni zabijeni tokom 90 minuta ili produžetaka racunaju se kao i gol iz igre, no oni zabijeni poslije 90 minuta i produžetaka ne računaju se u službenim statistikama.

Natjecanja koja se održavaju dvokružno (momčadi igraju jedna protiv druge dvaput; jednom kući, jednom u gostima) mogu koristiti pravilo gola u gostima, ako dvije momčadi imaju jednak broj bodova na kraju natjecanja. Ako je i broj golova u gostima također jednak, onda se može izračunati omjer dodijeljenih i iskorištenih jedanaesteraca. No, najlakša je varijanta odigravanje odlučujuće utakmice.

U kasnim 90-im godinama 20. stoljeca, IFAB je počeo eksperimentirati s načinima koji bi omogućavali završetak utakmice bez izvođenja jedanaesteraca. To su bili zlatni gol i srebrni gol. Zlatni gol znači trenutni završetak utakmice i pobjedu momčadi koja je zabila gol. Srebrni gol donosi pobjedu timu koji ima prednost na kraju produžetka. Pravilo zlatnog gola uvedeno je na SP-u 1998. u Francuskoj, a srebrni gol na EP-u 2004. u Portugalu. No, eksperimenti su sa zlatnim i srebrnim golom ukinuti te se IFAB vratio tradičiji i odigravanju produžetaka do kraja.

Lopta u igri i izvan igre

slobodan udarac

U Pravilima, dva su osnovna dijela igre lopta u igri i lopta izvan igre. Sve vrijeme od početnog udarca pa do kraja poluvremena, osim kada lopta izađe van granica igrališta ili sudac zaustavi igru, lopta je u igri. Kada lopta nije u igri, ona se vraća na jedan od osam sljedećih načina:

 

Početni udarac: na početku utakmice, poluvremena ili produžetka, ili nakon gola protivničke momčadi.
Aut: kada lopta cijelim obimom pređe aut-liniju, lopta je dodijeljena momčadi suprotnoj od one koja je zadnja dirala loptu.
Gol-aut: kada lopta cijelim obimom pređe gol-liniju, a da gol nije zabijen, te pod uvjetom da je momčad koja je napadala zadnja dirala loptu, gol-aut je dodijeljen momčadi koja se do kraja te akcije branila.
Korner: kada lopta cijelim obimom pređe gol-liniju, a da gol nije zabijen, pod uvjetom da je loptu zadnja dirala ekipa koja se branila, lopta je dodijeljena momčadi koja napada.
Indirekt: lopta se dodjeljuje timu suprotnom od onog koji je napravio prekršaj koji nije ometao protivnika (zaleđe, predugo držanje lopte u rukama golmana...).
Slobodan udarac: dodijeljen je momčadi čiji je igrač pretrpio prekršaj protivnika.
Jedanaesterac: dodijeljen je momčadi čiji je igrač pretrpio prekršaj u šesnaestercu protivnika.
Sudačko podbacivanje: događa se kada sudac zaustavi igru zbog npr.: ozbiljne povrede igrača, ulaska stranoga tijela u teren, probijanja lopte i sl.). Ovakav se nastavak utakmice rjeđe viđa na utakmicama za odrasle.

Prekršaji i kazne

zuti karton crveni karton

Prekršaj u nogometu nastaje kada igrač ugrozi suparničkog igrača na jedan od brojnih načina: igranje rukom, guranje protivnika, rušenje protivnika... Za takve vrste prekršaja dodjeljuje se slobodan udarac ili jedanaesterac, ovisno gdje je prekršaj napravljen. Ostali prekršaji kažnjivi su indirektom.

Sudac može kazniti igrača, zamjenu (čak i ako zamjena nije u igri), te osoblje (fizioterapeuta, trenera...) žutim ili crvenim kartonom. Kazniti se može bilo kada, pa čak i kratko poslije utakmice, i to ako je igrač napravio prekršaj koji je kažnjiv prema pravilima nogometa. Najčešći je razlog kazne nesportsko ponašanje, koje se kažnjava svaki put kada se narušava duh igre.

Sudac takoder može odlučiti pustiti prednost ako smatra da ekipa nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost iz nastavka akcije. Sudac, ako prednost nije ostvarena. tj. ako momčad nad kojom je prekršaj napravljen nije ostvarila neki značajni pomak u akciji, može vratiti igru i dosuditi prekršaj koji se izvodi na mjestu gdje se prekršaj dogodio. Ako se radi o prekršaju koji zahtijeva kaznu, a momčad nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost, sudac zadržava pravo kazniti igrača nakon odlaska lopte izvan granice terena.

Zaleđe

Igrač je u zaleđu ako je bliži gol-liniji od suparnika i lopte, osim ako je u svom polju dijelu igrališta. Ako je igrač u crti, tj. u ravnini sa suparnikom, tada zaleđa nema. Trenutak u kojemu pomoćni sudac mora odrediti ima li zaleđa trenutak je upućivanja lopte prema igraču. Ako u tom trenutku zaleđa nije bilo, igrač slobodno može doći do gol-linije.

Ako je lopta upućena igraču koji je u zaleđu, a on očito pokazuje da ne namjerava igrati loptom ili ometati braniča u dobivanju posjeda lopte natrag, tada se zaleđe ne dosuđuje, a neki drugi igrač slobodno može manevrirati loptom te, naravno, dodavati se, pod uvjetom da nema zaleđa.

Izvršna tijela

Najviše i najutjecajnije nogometno tijelo je FIFA. Osim nogometa kakvog svi poznajemo, FIFA je također nadležna za razvoj futsala i nogometa na pijesku. Sjedište FIFA-e je u Zürichu, Švicarska.

Postoji šest regionalnih konfederacija koje su u savezu s FIFA-om:

Azija: AFC (konfederacija) (Azijska nogometna konfederacija)
Afrika: CAF (Afrička nogometna konfederacija)
Srednja/Sjeverna Amerika: CONCACAF (Nogometna konfederacija karipskog, sjevernoameričkog i srednjeameričkog nogometa)
Evropa: UEFA (Zajednica evropskih nogometnih saveza)
Okeanija: OFC (Nogometna konfederacija Okeanije)
Južna Amerika: CONMEBOL (Nogometna konfederacija južnoameričkog nogometa)

Neki nogometni savezi nadilaze poneki nogometni propis. No, kada se održava službeno natjecanje, sva pravila FIFA-e i pripadajuće konfederacije moraju se prihvaćati. FIFA kao sama ne donosi pravila, već je za to nadležan IFAB.

Najveća međunarodna natjecanja

Najveće međunarodno natjecanje organizira, naravno, FIFA, a to je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ovo se natjecanje održava svake četiri godine. Više od 190 nacionalnih nogometnih momčadi nastupa u kvalifikacijama pod nadzorom pripadnih konfederacija za mjesto u završnom turniru. U završnom turniru nalaze se 32 ekipe (broj ekipa povećan sa 24 1994. na 32 1998.) koje se natječu kroz približno mjesec dana.

Nogomet je također zastupljen na Olimpijskim igrama od 1900., osim u Los Angelesu 1932. Prije nastanka SP-a u nogometu, Olimpijske igre imale su status najvećeg međunarodnog natjecanja u nogometu. Prvo je olimpijski nogometni turnir bio predviđen isključivo za amatere, no od OI u Los Angelesu nastup je dopušten i profesionalcima, no uz brojna ograničenja koja onemogućuju slanje najjačih nogometnih momčadi na OI. Trenutačno, nogomet na OI igra se na nivou U-23, no od OI u Pekingu 2008. s tim će se prestati, pa će sve momčadi moći slati najbolje nacionalne igrače na Igre. Kod žena i ženskog nogometa na OI, stvari su potpuno drugačije. Od Igara 1996. u Atlanti i žene igraju nogomet, i to sa svim profesionalnim igračicama bez starosnih ograničenja. Zato je naslov olimpijskih nogometnih prvakinja od jednake vrijednosti kao i Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene.

Nakon SP-a, najvažnija međunarodna nogometna natjecanja kontinentalna su prvenstva koja organiziraju kontinentalne konfederacije i okuplja najbolje nogometne momčadi s pojedinog kontinenta koje u glavni turnir ulaze kroz sistem kvalifikacija. Ti turniri po kontinentima i nadležne konfederacije su:

golmanEvropa: Evropsko prvenstvo u nogometu (UEFA)
Južna Amerika: Copa América (CONMEBOL)
Afrika: Afrički kup nacija (CAF)
Azija: Azijski kup (AFC)
Srednja/Sjeverna Amerika: Gold Cup (CONCACAF)
Okeanija: OFC kup nacija (OFC)

Također postoje i klupska natjecanja po kontinentima koja su također vrlo popularna i kvalitetom ne zaostaju za nacionalnim kontinentalnim natjecanjima. Najpoznatija su klupska natjecanja Liga prvaka u Evropi, te Copa Libertadores u Južnoj Americi.

Natjecanja na državnoj razini

Nogometni savez svake pojedine države nadležno je tijelo za stvaranje ligaškog natjecanja, koja se uobičajeno dijele u nekoliko divizija. U ligama ovakve vrste momčadi dobivaju bodove ovisno o rezultatima.

Timovi su postavljeni na tabelu prema rezultatima koje postižu, počevši od najbolje, a završivši s najlošijom ekipom.

Najčešće, momčadi se tokom jedne sezone susreću dvaput, jednom kod kuće, jednom u gostima. Na kraju sezone, tim s najviše bodova proglašen je prvakom, a između jedne do četiri najlošije ekipe ispadaju u niži rang natjecanja, te se zamjenjuju istim brojem najboljih momčadi iz nižeg ranga.

Ponekad liga sisitem nije konačan; nakon ligaškog dijela natjecanja, igraju se doigravanja za prvaka, plasman u višu ligu ili za određeni plasman te razigravanja za opstanak u postojećem natjecanju.

Određeni broj najboljih momčadi u najvišem rangu natjecanja stječe pravo igranja u međunarodnim klupskim natjecanjima iduće sezone. Glavne iznimke ovakvog koncepta natjecanja nalaze se u Južnoj Americi, u sustavu Apertura i Clausura. Prevedeno, radi se o prvom (otvarajućem) i drugom (zatvarajućem) dijelu natjecanja.

U dodatku ligama, većina nogometnih saveza dodaje i kup natjecanje tokom sezone. Kupovi su najčešće organizirani po knock-out sisitem, tj. pobjednik jedne utakmice prolazi u idući krug natjecanja, a gubitnik više ne sudjeluje u natjecanju, odnosno ispada iz natjecanja.


(preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/)