Hokej na ledu jedan je od najdinamičnijih zimskih sportova. Hokej je ekipni sport koji se igra na umjetnim ili prirodnim ledenim površinama, a najpopularniji je u zemljama s dugim, hladnim zimama. Iznimno je popularan u Češkoj, Finskoj, Kanadi, Rusiji, Slovačkoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Glavna organizacija hokeja na ledu IIHF (International Ice Hockey Federation) ima 64 članice, a lige spomenutih zemalja smatraju se najjačima. Na Zimskim Olimpijskim igrama hokej je prisutan od 1924. godine. Najjača profesionalna liga je američka NHL (National Hockey League) u kojoj igra 30 klubova, od čega 6 kanadskih.

Historija

Igre u kojima se zakrivljenom palicom udara predmet raznih oblika poznate su odavno. Naziv 'hokej' koristi se od 16.st., a porijeklo riječi nije razjašnjeno; možda potiče od starofrancuske riječi hoquet koja je označavala pastirski štap, a možda i od staroholandske riječi hokkie (umanjenica od hok; pseća kučica ili koliba) korištene za označavanje gola). Mnoge su se takve igre igrale na travi, a gdje se to moglo i na ledu, na smrznutim jezerima, rijekama ili kanalima. Više djela holandskih slikara iz 16.st. prikazuje igru sličnu hokeju na ledu. U Evropi se razvilo više igara srodnih hokeju, poput škotske igre shinty ili shinney i irske hurling, a iseljenici su ih prenijeli na sjevernoamerički kontinent gdje je prilagođen zimskim uvjetima. Tako su francuski doseljenici u Kanadi igrali hokej na zamrznutim rijekama i jezerima kližući na cipelama na koje su pričvrstili oštrice noževa za rezanje sira, pa postoji i teorija da je hokej na ledu izmišljen u gradu Windsoru u kanadskoj provinciji New Scotia. Pisac Thomas Chandler Haliburton opisao je igru sličnu hokeju koju su igrali dječaci u njegovo školi u Windsoru oko 1800.g., a čini se da su ta i slične igre preuzele agresivne elemente iz igre dehuntshigwa'es kanadskih Mi'kmaq urođenika. Prvi je put u igri hokeja umjesto loptice upotrijebljen pak (puck) 1860. g. u gradu Kingstonu u kanadskoj provinciji Ontario. Canadian Amateur Hockey Association 1943. je Kingston proglasila rodnim gradom hokeja na ledu, jer je tamo 1886. g. između studenata Queen's University i Royal Military College of Canada održana igra za koju se mislilo da je prva zabilježena, što se nakon daljnjeg istraživanja pokazalo kao netačno. Po današnjim podacima udruženja Society for International Hockey Research najstarija je igra održana u Halifaxu 1859., zabilježena u članku u Boston Evening Gazette iz iste godine.

Razvoj

Moderni hokej se razvio u Montrealu, gdje je 3. marta 1875. g. održana i prva utakmica u zatvorenoj ledenoj dvorani. Godine 1877. su James Creighton, Henry Joseph, Richard F. Smith, W.F. Robertson i W.L. Murray, studenti montrealskog univerziteta McGill, utemeljili nekoliko osnovnih pravila hokeja. Prvi klub hokeja na ledu osnovan je 1880. g. na istom tom univerzitetu pod imenom McGill University Hockey Club, a popularnost je tog sporta u Montrealu rasla. 1885. g. hokej se počeo igrati i u Ottawi, a te iste godine u St. Moritzu u Švicarskoj održana je i prva univerzitetska utakmica između tima britanskih univerziteta Cambridgea i Oxforda u kojoj je Oxford pobijedio Cambridge 6-0. Godine 1888. guverner Kanade Frederick Arthur Lord Stanley of Preston u Montrealu je prisustvovao utakmici hokeja koji mu se toliko svidio da je primijetio da bi pobjedniku prvenstva trebalo dodijeliti trofej. Stanley Cup, koji se danas dodjeljuje pobjedniku prvenstva NHL-a, prvi je put dodijeljen 1893. g. amaterskoj tima Montreal AAA. Do tog je vremena u Montrealu već bilo osnovano gotovo stotinu klubova hokeja na ledu, a nicali su i diljem Kanade. 1893. g. igrači u Winnipegu zaštitili su potkoljenice golmana štitnicima za kriket, a iste su godine održane i prve utakmice u Sjedinjenim Američkim Državama, na univerzitetima Yale i Johns Hopkins. Prva američka liga hokeja na ledu, U.S. Amateur Hockey League, je osnovana u New Yorku 1896. g. Hokej na ledu u Evropu su donjela petorica sinova Lorda Stanleya, čiji je tim 1895. g. pobijedio tim engleskog dvora (u kojoj su igrali budući kraljevi Edward VII i George V). U Velikoj Britaniji je do 1903. g. osnovana liga sa pet timova. 1908. g. osnovana je Ligue Internationale de hockey sur glace (danas IIHF), a prvo evropsko prvenstvo je osvojila Velika Britanija 1910. g.

Oprema

Tvrda ledena površina, pak koja leti velikom brzinom (preko 160 km/h), te dozvoljeni i nedozvoljeni fizički kontakt sa drugim igračima razlozi su iz kojeg se oprema za hokej osim od klizaljki i palica sastoji i od niza zaštitnih elemenata: kacige (često sa zaštitnom metalnom mrežicom ili plastičnim vizirom), gumenog štitnika za zube, štitnika za vrat, štitnika za ramena i prsa, štitnika za laktove, rukavice, čvrstih zaštitnih hlača, štitnika za koljena i potkoljenice i štitnika za genitalije. Vratari nose veće kacige i opremu koja se razlikuje od one koju nose igrači, jer su izloženi i izravnim udarcima paka. Mladi ili neiskusni igrači obavezni su nositi kacigu sa zaštitnom mrežicom da bi se izbjegle povrede lica, dok profesionalni igrači nose plastični vizir ili samo kacigu. Pravila o nošenju vizira u profesionalnim ligama izazivaju neslaganja jer neki smatraju da vizir ometa disanje ili vid, te da potiče igrače na previsoko podizanje palice, dok drugi vjeruju da su nužan dio zaštitne opreme. Ta su pravila u profesionalnim ligama bila prihvaćana vrlo sporo, pa je tako zaštitna maska obavezan dio opreme golmana postala tek 1959. g. nakon što je golman Montreala Jacques Plante primio snažan udarac paka u lice. Klizaljke za hokej na ledu izrađene su od čvrstih materijala, najčešće kože (prave ili umjetne) ili najlona, da bi zaštitile stopalo i gležanj, dok se kruta plastika ne upotrebljava za izradu dijela klizaljke oko gležnja jer bi ograničila kretanje igrača. Oštrice su im zaobljene na obje strane čime se olakšava kretanje na ledu, a sve klizaljke osim golmanskih imaju oštrice dizajnirane tako da se njima ne mogu povrijediti ostali igrači.

Igra

Hokej na ledu igra se na igralištu propisanih dimenzija, a igraju dva tima sa šest igrača na klizaljkama. Cilj igre je pogoditi u protivnički gol pakom od tvrde vulkanizirane gume. Igrači pakom upravljaju dugačkom palicom koja je na donjem kraju zakrivljena i pljosnata, a dopušteno im je pakom upravljati i bilo kojim dijelom tijela, ovisno o pravilima. Uobičajena postava tima uključuje golmana, kojem je zadaća spriječiti da pak uđe u gol, te pet igrača od kojih tri igraju u napadu, a dva u odbrani. Napad ima centra, lijevo krilo i desno krilo. Igrači se mogu izmijeniti u svakom dijelu igre i bez zaustavljanja igre, a zamjena se može obaviti pojedinačno ili se može zamijeniti cijela postava. Ograda sprječava da pak izleti izvan igrališta, pa se igra često odvija u dužim periodima bez prekida. Kretanje paka određeno je pravilima zaleđa (offside) i zabranjenog ispucavanja (icing). Svaka liga ima svoja pravila o broju igrača u selekciji, koji se kreće od 18 do 23, od čega su dva igrača golmani. Hokej na ledu igra se po više različitih tipova pravila, a najvažnija su pravila IIHF-a i NHL-a.

Prekršaji

U hokejaškoj utakmici sude od dva do četiri suca, dva linijska suca koji su zaduženi za prekršaje zaleđa i zabranjenog ispucavanja, te glavni sudac (ponekad i dva) zadužene za ostale prekršaje. U muškom hokeju, za razliku od ženskog, igraču je dozvoljeno udariti bokom ili ramenom koji u tom trenu ima pak ili ga je imao neposredno prije. Taj se manevar naziva napad tijelom (body checking). Svaki tip fizičkog kontakta u hokeju nije dozvoljen, na primjer, najstrože je zabranjen napad palicom, te postoji niz manevara koji se smatraju prekršajima i za njih se dosuđuju kazne. tripping), udarca laktom (elbowing), udaranje šakom ili grubost (roughing), visoku dignutu palicu (high-sticking), previše igrača na ledu (too many players on the ice), korištenje nedozvoljene opreme (illegal equipment), nedozvoljeni napad tijelom (charging), držanje (holding), ometanje (interference), zadržavanje igre (delay of game), povlačenje palicom (hooking) ili nalet palicom (cross-checking). Ukoliko je prekršaj posebno jak ili je igrač na kojem je prekršaj izvršen zbog toga povrijeđen, može biti dosuđena dvostruka kazna u trajanju od četiri minute. Kazna istječe nakon zadanog vremena ili nakon što protivnički tim postigne pogodak s igračem više, a ukoliko je bila dosuđena dvostruka kazna i protivnički tim je postigao gol, istječe samo prva od dvije kazne. Kazna od pet minuta može biti dosuđena ukoliko je igrač u prekršaju bio iznimno nasilan ili je namjerno ozlijedio protivničkog igrača, te za prekršaje tučnjave (fighting), nedozvoljenog napada s leđa (checking from behind) i bodenja lopaticom palice (spearing). Takve se kazne uvijek služe u potpunosti i ne istječu ukoliko protivnički tim postigne pogodak. Igraču može biti dosuđena i disciplinska kazna u trajanju od deset minuta, koja ne može biti skraćena, ali tim može tog igrača zamijeniti osim u slučaju kad je s disciplinskom kaznom povezan i prekršaj (odnosno kad je igraču dosuđena kazna dva-plus-deset ili pet-plus-deset). Disciplinska kazna se dosuđuje ukoliko se ustanovi namjerno povrijeđivanje protivničkog igrača (prema mišljenju suca), za veće prekršaje izvedene palicom i za višestruko ponavljanje manjih prekršaja. Igrač kojem je dosuđena disciplinska kazna mora smjesta napustiti led, te ne sjedi na klupi za prekršaje. Ukoliko je uz disciplinsku kaznu dosuđen i prekršaj, na klupi za prekršaje kaznu mora izdržati igrač kojeg odredi trener. Breakaway je situacija u kojoj je igrač u napadu, a između njega i protivničkog gola nema igrača odbrane, već samo protivnički golman. Ukoliko je na tom igraču izvršen prekršaj dok breakaway traje, igrač ima pravo na izvođenje kaznenog udarca. Kazneni udarac dosuđuje se i u slučaju da je odbrambeni igrač koji nije golman pokušao tijelom spriječiti da pak uđe u gol na golmanovom području (crease), u slučaju da je golman namjerno pomaknuo gol da bi izbjegao primiti gol u breakawayu, u slučaju da je obrambeni igrač namjerno pomaknuo gol kad do kraja utakmice ima manje od dvije minute ili tokom produžetka, te u slučaju da je igrač ili trener namjerno bacio palicu ili drugi predmet na pak ili igrača koji ga je u tom trenutku vodi i tako spriječio udarac prema golu ili dodavanje za udarac. Suci imaju pravo zaustaviti igru za prekršaje poput korištenja ruke za zaustavljanje paka u odbrambenoj zoni, ali za te se prekršaje ne dosuđuje kazna. U takvim se slučajevima dosuđuje kazna jedino ukoliko je igrač namjerno tijelom zaustavio pak, nosio pak u ruci, te ispucao pak izvan igre u odbrambenoj zoni, što se smatra zadržavanjem igre. Najčešći oblik kažnjavanja igrača za prekršaj je isključivanje iz igre na određeno vrijeme, tokom kojeg je obavezan sjediti na klupi za prekršaje, a njegov ga tim nema pravo zamijeniti. Drugi tim u tom slučaju igra s igračem više, odnosno ostvaruje power play. Kazna od dvije minute može se dosuditi za manje prekršaje poput spoticanja.

Trećine i produžeci

Utakmica se dijeli na tri trećine od po dvadeset minuta, a vrijeme teče samo dok je pak u igri. U međunarodnim ligama timovi mijenjaju strane na kraju prve i druge trećine, te nakon prvih deset minuta treće, dok u NHL-u strane mijenjaju samo nakon prve dvije trećine. U slučaju neodlučenog rezultata na kraju posljednje trećine, primjenjuje se nekoliko pravila o produžecima. Postoji mogućnost produžetka od maksimalno dvadeset minuta koji se prekida čim jedan od timova postigne pobjednički pogodak ili produžetka od maksimalno pet minuta koji se prekida kad jedan od timova (u ovom slučaju tim se sastoji od 4 ili 5 igrača i golmana) postigne pobjednički pogodak. Ukoliko je rezultat nakon produžetaka i dalje neriješen, timovima se dodjeljuje po 1 bod ili se izvode kazneni udarci, koje izvode po tri igrača iz svakog tima. Ukoliko je i nakon kaznenih udaraca rezultat neriješen, igraju se daljnji produžeci do prvog sljedećeg gola, a pri obračunu bodova ne uzimaju se u obzir primljeni/postignuti kazneni golovi iz kaznenog udarca.

Međunarodna natjecanja

Godišnje Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu (IIHF World Ice Hockey Championship) natjecanje je važno i popularno u Evropi, dok je interes za njega u SAD-u i Kanadi nešto manji jer se vremenski poklapa s doigravanjima Stanley Cupa. SAD i Kanada ne mogu u tom natjecanju sudjelovati s najjačim izdanjima svojih reprezentacija, jer njihovi ponajbolji igrači sudjeluju u doigravanjima. Osim toga, pravila IIHF-a godinama su zabranjivala sudjelovanje profesionalnih igrača u Svjetskom prvenstvu, ali danas to više nije tako pa uz velik broj evropskih i sjevernoameričkih igrača u NHL-u reprezentacije koje predstavljaju države na Svjetskom prvenstvu nisu više nužno najbolji pokazatelj razine hokeja u toj državi. Hokej na ledu na Olimpijskim igrama je prisutan od 1924.g. U prvih sedam godina, Kanada je osvojila čak šest zlatnih medalja, dok su Sjedinjene Američke Države svoje prvo zlato osvojile tek 1960.g. U razdoblju od 1958. do 1988. SSSR je dominirao olimpijskim hokejom jer su u komunističkom sustavu svi igrači smatrani 'amaterima', dok je najboljim igračima SAD-a, Švedske, Finske i Kanade nastup na Olimpijskim igrama kao profesionalcima bio zabranjen. Reprezentacija SSSR-a u tom razdoblju osvojila je zlato sedam puta. Ipak, na Olimpijskim igrama u Lake Placidu 1980.g. u finalu ih je porazila amaterska momčad SAD-a sastavljena od igrača američkih univerziteta, a taj događaj poznat kao 'Miracle on ice' potaknuo je interes Amerikanaca za hokej koji dotad u SAD-u nije bio pretjerano popularan. Održano je devet Svjetskih prvenstava u hokeju na ledu za žene, a prvo od njih 1990.g. Ženski se hokej na Olimpijskim igrama igra od 1998.g. U ovom trenutku ženskim hokejom dominiraju Amerikanke i Kanađanke, te je tako reprezentacija barem jedne od tih dviju zemalja igrala u svakom finalu Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara, a finale Olimpijskih igara 2006. g. bilo je prvo ikad u kojem se te dvije reprezentacije nisu međusobno borile za titulu.

(preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/)