0Wimbledon je simbol teniske tradicije, elegancije i sportske veličine. Ali ispod svečanosti bijelih uniformi i naklona prema kraljevskoj loži, londonska trava vrlo često piše iznenađujuće i nezaboravne sportske drame.
I dok se na terenima All England Cluba slavi veličina istinskih šampiona, nerijetko su upravo ovdje autsajderi rušili teniske gigante, prekidali vladavine velikana i ostvarivali uspjehe koji su se dotad činili nemogućima. Donosimo pet najvećih iznenađenja u istoriji Wimbledona gdje su padali i oni nepobjedivi – potvrđujući staro pravilo da nijedna prognoza ovdje nije sigurna.
Drugo kolo Wimbledona 2012. godine ponudilo je jedno od najvećih iznenađenja te decenije – češki teniser Lukas Rosol, u to vrijeme tek stoti na ATP listi, savladao je Rafaela Nadala u pet setova, rezultatom koji je šokirao teniski svijet.
Nadal je stigao kao drugi nosilac turnira, odmah iza Đokovića, s Federerom kao trećim. Meč je započeo očekivano – Nadal je dobio prvi set u iscrpljujućem tie-breaku 11-9. Međutim, Rosol je osvojio naredna dva seta, dok je Nadal uspio izboriti četvrti, prije nego što je češka senzacija donijela konačni udarac – završivši meč s tri asa. Prva i jedina pobleda Rosola u ukupno pet međusobnih susreta.
Bio je to poraz koji je imao težinu daleko veću od samog rezultata – jer se desio u jeku dominacije tzv. “Big 3” ere muškog tenisa.
Boris Becker je kao tinejdžer već dvaput osvojio Wimbledon (1985. i 1986.) i stigao je 1987. kao jedan od glavnih favorita, s nizom od 15 pobjeda na londonskoj travi. Ali, drugi nosilac turnira tada je zaustavljen već u drugom kolu od strane tada 70-rangiranog Australca Petera Doohana.
Doohan je izgubio prvi set, ali je potom nevjerovatnom lakoćom osvojio treći i četvrti (6-2, 6-4), završivši Beckerovu kampanju i izazvavši lavinu reakcija u teniskom svijetu. Ova senzacija ostaje upamćena kao kraj jedne dominacije i dokaz da ni “zlatni dječak” nije nedodirljiv. Pobjedan nad Beckerom donjela je Doohanu nadimak "The Becker Wrecker".
Pete Sampras, sedmerostruki šampion Wimbledona, doživio je jedno od svojih najneugodnijih iznenađenja upravo na omiljenoj podlozi – a šok mu je priredio George Bastl, gotovo nepoznati švicarski teniser koji je u glavni žrijeb ušao kao "lucky loser".
Bastl je dobio prva dva seta protiv tada šestog nosioca Samprasa, koji se uspio vratiti i izjednačiti, ali je peti set otišao na stranu Švicarca – završilo je 6-4, u jednom od najneočekivanijih ishoda u karijeri američke legende. U trećem kolu Bastl se brzo oprostio od turnira, izgubivši od Nalbandiana, no taj poraz nad Samprasom ostaje svetinja njegove karijere.
Nadal nije briljirao na travi onoliko koliko na ostalim podlogama, i 2013. godina to je brutalno potvrdila. Belgijanac Steve Darcis, tada bez velikih rezultata, eliminisao je španskog asa već u prvom kolu Wimbledona, i to u tri seta.
Prva dva su riješena u izjednačenim tie-breakovima, a treći set je Darcis osigurao nakon što je odmah oduzeo servis Nadalu i rutinski sačuvao prednost do kraja – završilo je bez izgubljenog seta za Belgijanca.
Apsurdno, Darcis se povukao s turnira prije drugog kola zbog povrede, ali ostaje upisan kao igrač koji je spriječio Nadala da upiše još jednu duboku wimbledonsku kampanju.
Godina 2013. upisana je kao godina šokova na Wimbledonu, a najveći je stigao u režiji Sergiya Stakhovskog, ukrajinskog tenisera koji je eliminisao Rogera Federera u drugom kolu, čime je prekinuo Švajcarčevih 36 uzastopnih plasmana u četvrtfinale Grand Slam turnira.
Federer je došao kao treći nosilac i lako prošao Hanescua u prvom kolu, ali ga je Stakhovsky nadigrao s nevjerovatnom smirenošću. Prvi set je Federer dobio u tie-breaku, ali je potom prepustio drugi i četvrti set s 7-5, dok je i treći izgubio s jednim presudnim breakom pri rezultatu 5-5.
U trenutku pobjede, Stakhovsky je bio 116. na ATP listi, što ovu pobjedu čini jednom od najsenzacionalnijih ikada, ne samo na Wimbledonu, nego i u teniskoj historiji generalno.
Wimbledon nije samo pozornica velikih šampiona, nego i najbolji podsjetnik da u sportu ne postoji garantovana pobjeda. Bez obzira na formu, ime ili ranking, na wimbledonskoj travi svaki meč je priča za sebe – a kao što smo vidjeli, favoriti ovdje često padaju.
Zato, kada biramo prognoze za klađenje na Wimbledon, važno je imati na umu da kvote koje izgledaju “sigurno” mogu brzo nestati u vihoru neizvjesnosti koju ovaj turnir tako često pruža.
