0Pojedinci u javnosti senzacionalistički plasiraju netačnu cifru od 300.000 zavisnika
U javnim raspravama o kockanju u Bosni i Hercegovini sve češće se pojavljuju dramatično visoke brojke o navodnom broju ovisnika, koje se iznose bez jasnih izvora, istraživanja ili metodologije. Iako se problem patološkog kockanja ne smije umanjivati, činjenice pokazuju da se u zdravstvenom sistemu Bosne i Hercegovine trenutno liječi nekoliko stotina osoba zbog ovisnosti o kockanju, dok se u javnosti istovremeno plasiraju višestruko veće, neprovjerene procjene.
Ključni problem u ovakvim istupima jeste to što Bosna i Hercegovina nema nacionalno reprezentativno istraživanje o patološkom kockanju. Ne postoji zvaničan, naučno utemeljen podatak koji bi mogao potvrditi tačan broj osoba s dijagnosticiranim poremećajem kockanja. Jedinu konkretnu informaciju iznio je Marko Romić koji je rekao da trenutno ima 90 korisnika u Klubu liječenih ovisnika o kockanju u Mostaru. S obzirom na to da je ovakvih centara u BiH malo, lako se dolazi do zaključka da u cijeloj državi ima svega par stotina, a ne stotine hiljada ovisnika, kako pojedinci u javnosti tvrde. Dakle, sve cifre koje se pojavljuju u političkim debatama, saopštenjima ili medijskim naslovima ostaju – procjene.
Upravo zbog toga, licitiranje brojevima bez konteksta i izvora stvara pogrešnu sliku problema. U javnosti se često ne pravi razlika između osoba koje povremeno učestvuju u igrama na sreću, onih s rizičnim ili problematičnim ponašanjem i osoba s klinički potvrđenom ovisnošću.
Brisanje tih razlika vodi ka pretjerivanju i generalizacijama, pri čemu se pojam „ovisnik“ koristi proizvoljno i netačno.
Dostupne evropske procjene, koje se ponekad koriste kao okvir za poređenja, govore da se udio patoloških kockara u opštoj populaciji kreće u relativno niskim procentima. Međutim, čak i takve procjene ne mogu se automatski preslikavati na Bosnu i Hercegovinu bez domaćeg istraživanja, jer se radi o različitim društvenim, ekonomskim i regulatornim okolnostima.
Posebno je problematično to što se neprovjerene cifre često koriste u političke i populističke svrhe – kao argument za zakonske izmjene, javne kampanje ili moralne osude – bez stvarne analize stanja na terenu. Time se pažnja skreće sa onoga što je zaista potrebno: jačanja sistema prevencije, dostupnosti stručne pomoći i provođenja ozbiljnih istraživanja.
Problem patološkog kockanja jeste stvaran i zahtijeva sistemski odgovor, ali pretjerivanje i izmišljanje statistika ne doprinose njegovom rješavanju. Naprotiv, takav pristup stvara lažnu sliku stanja, potkopava povjerenje javnosti i služi kao jeftin alat za političke poruke i populističke kampanje.
Dok se ne provede nezavisno, metodološki utemeljeno istraživanje na nivou cijele države, javnost bi trebala biti svjesna da svaka precizna brojka o ukupnom broju ovisnika ostaje – nagađanje.
U društvu u kojem se činjenice zamjenjuju senzacionalizmom, odgovoran pristup podrazumijeva jasno razdvajanje onoga što znamo od onoga što se pretpostavlja. A ono što trenutno znamo jeste da se u BiH liječi par stotina osoba – sve ostalo su cifre koje neko treba dokazati.
