0Online klađenje jeste ozbiljna tema i nesporno je da zaštita djece i mladih mora biti jedan od prioriteta svakog uređenog društva. Upravo zato je važno da se o ovoj oblasti govori odgovorno, stručno i na osnovu činjenica, a ne kroz političke parole i populističke nastupe namijenjene dnevnoj upotrebi.
Izjave Draška Stanivukovića o online klađenju pokazuju da on ovu oblast posmatra površno i laički, bez stvarnog razumijevanja načina na koji funkcionišu savremeni sistemi kontrole, zaštite korisnika i sprečavanja pristupa maloljetnim licima. Lako je govoriti o “velikim problemima” i nuditi opšte zabrane, namete i zvučne mjere, ali ozbiljna regulacija se ne pravi na konferencijama za medije, nego kroz konkretna i primjenjiva zakonska rješenja.
Najbolje svjetske prakse u ovoj oblasti odavno postoje. U savremenim regulatornim okvirima primjenjuju se obavezna registracija korisnika, provjera identiteta i punoljetstva, sistemi za sprečavanje maloljetničkog pristupa, limiti uplata i potrošnje, alati samoisključenja, praćenje rizičnog ponašanja i strogi regulatorni nadzor. Drugim riječima, ova rješenja su već prepoznata i ugrađena u zakonodavne okvire, ali je ključno njihovo dosljedno sprovođenje i unapređenje u praksi.
Problem nastaje kada se kompleksna oblast svede na politički zgodnu temu. Takav pristup ne štiti ni djecu ni mlade, nego stvara privid djelovanja. Posebno je neozbiljno kada o industriji, tehnologiji, regulaciji i međunarodnim standardima govore oni koji u toj oblasti nemaju ni stručnog ni praktičnog iskustva.
Ako je cilj zaista zaštita maloljetnika, onda rasprava mora ići u pravcu jačanja kontrole, saradnje institucija, edukacije roditelja i primjene provjerenih evropskih i svjetskih modela. Ako je cilj politički poen, onda su dovoljne parole. A djeca se ne štite parolama, nego sistemom.
